Tijekom XX. st. zabilježene su vijesti o nalazima zidanih grobnica uokolo crkve, indikativne za njenu izvornost, budući da danas nije grobljanska crkva. Njivice nisu istraživane, ali dva materijalna povijesna fragmenta i slijed razmišljanja o srednjovjekovnom Omišlju, antičkom Fulfinumu i ranokršćanskom kompleksu na Mirinama u uvali Sepen, dakle kulturno-povijesnom pejzaža kojemu pripadaju i Njivice, otvaraju mogućnost sadržajnijeg pogleda u povijest mjesta. Prvenstveno to je dio kamene ploče, pluteja, razmeđa prezbiterija crkve od prostora za vjernike. Zrcalo pluteja tvorila su 4 polja dijagonalno identičnih motiva, raščlanjena troprutim trakama. Prikazi su likovna naracija simboličke kristološke tematike. Golubica u hodu držeći u kljunu grozd smisao je triniteta; Duha Svetoga, Krista - trsa grozda i božanskog logosa, odnosno molitve čovjeka. Križ, temeljni simbol vjere, u susjednom amblemu, ukrašen pleternom ornamentikom, česti je ranokršćanski mozaički motiv, ovdje samo prenesen na monolitni kameni medij. Ukrašaj i likovnost bez sumnje su predromanički, XI. stoljeća; u takvoj je crkvi plutej i stajao. Ova se crkva naslućuje u blizini obzirom na odnedavne nalaze antičke arhitekture uz more, keramike i mozaičkih kockica. Uokolo aktualne crkve, prostirao se dakle značajan antički kompleks, vila poljoprivredno-ribarskog karaktera, sa rezidencijalnim dijelovima, obzirom na izvanredan kvarnerski prospekt, antički sinus Flanaticus, posebno na blizinu klasičkog antičkog grada Fulfinuma u uvali Sepen. Upravo iz doba cvjetanja Fulfimima iznikle su i antičke Njivice, nastavljajući život tijekom kasne antike i ranog srednjeg vijeka, postaju nosioci prevladavajućeg načina življenja, sada u ruralnom pejzažu ekonomski gotovo autonomne, oslonjene na srednjovjekovni grad Omišalj, Castrum Musculum. Plutej se danas čuva u župnoj crkvi.