Do osnivanja Župe Njivice 1990. godine, o svojoj crkvi u mjestu brinuli su se sami mještani Njivica. Oni su između sebe birali 2 do 3 mežnjara, na određeno vrijeme. Onda su se nadalje birali novi ili pak potvrđivali postojeći. Mežnjari su pomagali kod svete Mise, a svećenici su dolazili nedjeljom i blagdanom iz župe Omišalj ili Sv. Vid.  Milostinju i milodare je pojedini mežnjar čuvao u blagajni, a novac se je redovito upotrebljavao za potrebe crkve. Na sastanku 1983- 1984. godine, a kojega su vodili vlč. Anton Bozanić, župnik u Sv. Vidu, i vlč. Petar Kordić, župnik u Omišlju, izabrano je takozvano Crkveno vijeće od 13 članova. To je bilo nekako i vrijeme župe Njivice „u osnivanju“. Naime, svi članovi Crkvenog vijeća bili su i mežnjari.  Milostinja se brojila sa blagajnikom, zatim potpisivalo stanje, i pritom je blagajnik novac polagao u banku. Početkom godine, blagajnik je podnosio Crkvenom vijeću izvještaj za prijašnju godinu. Osnivanjem župe 1990. godine se nastavilo tako da je mežnjar vršio dužnost po jedan mjesec, a limozinu mijenjao u krupnije novčanice i predavao župniku. Smrću pojedinih mežnjara broj mežnjara se je smanjio: dva su zamijenili njihovi sinovi, dva su se sami prijavili i od župnika bili prihvaćeni. Mežnjari su:

​

1. Gluvaković, Vinko

2. Jakominić, Anton

3. Justić, Anton

​

Počasni mežnjari:

1. Bogović, Ivan (Braco)

2. Kukolj, Josip