Župno hodočašće na Udbinu

U ponedjeljak 22. rujna skupina od pedesetak župljana hodočastila je u svetište hrvatskih mučenika na Udbinu. Zaputili smo se rano ujutro da bi smo već prije podne stigli u ovo hrvatsko nacionalno svetište i posebno mjesto oprosta u Jubilarnoj 2025. godini.

U svetištu nas je osim velikoga kipa svetoga Pape Ivana Pavla II. dočekao rektor svetišta preč. Josip Šimatović koji nas je odmah uputio u crkvu i pripravio za slavlje svete Mise.

Na svetoj Misi pjevao je naš župni zbor, a čitali su redoviti čitači. U nadahnutoj riječi propovjednik rektor Šimatović potaknuo nas je na autentično življenje svoga kršćanskoga opredjeljenja usprkos svim nevoljama i modernim mučeništvima na koje nailazimo.

Nakon svete Mise i zahvale našega župnika uslijedilo je upoznavanje sa samim svetištem. Okupljeni oko kipa Ivana Pavla II. saznali smo da on u jednoj ruci drži drevni biskupski štap krbavskih biskupa, a u drugoj, križ krbavske biskupije koja je svoje nekadašnje središte imala baš ovdje na Udbini. Uslijedilo je zatim tumačenje ostataka crkve sv. Nikole kao i posjet hrvatskome zidu plača. Hrvatski zid plača ili još bolje zid ponosa broji kamenje to jest ploče sa mnogih hrvatskih stratišta, bilo prostorno bilo vremenski. Svake godine on brojem i dužinom raste jer brojni hodočasnici, župe i udruge donose nova spomen obilježja. Nakon zida plači spustili smo se ispod same crkve odakle puca predivan pogled u daljinu. Širina je to Krbavskoga polja - spomena slavne i poznate krbavske bitke iz 1493. godine. Dok smo zamišljali kako se je sve to moglo zbiti i oplakali hrvatske ratnike već smo se našli u velikoj sali svetišta u kojem smo razgledali slike hrvatskih autora koji godinama na Udbini sudjeluju u slikarskoj koloni, a radove rado poklanjaju svetištu. Bili su tu prizori svetaca, slugu Božjih, ali i predivnih pejzaža mora i kopna.

Obilazak svetišta završio je tamo gdje je i započeo - u monumentalnoj crkvi svih hrvatskih mučenika. Odmah na samom ulazu pogled je usmjeren na trostruki reljef to jest triptih poznatog akademskog kipara Kuzme Kovačića Slava hrvatskih mučenika iznad glavnog oltara. Reljef je isklesan u pločama bračkoga kamena, a teži preko 30 tona. Na ovom reljefu oblikovana je naša bremenita povijest kroz tri tragična događaja koja su duboko usječena u svijest hrvatskoga naroda prožeta patnjom i mučeništvom: Bleiburg, Krbavsko polje i Vukovar. Nad tim tragičnim događajima kipar je u središtu reljefa oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje svome nebeskome Ocu i tako privodi slavi Uskrsnuća to jest vječnog života sve hrvatske mučenike.

Nakon bogatog zajedničkog objeda i posebno ukusnoga gulaša, mirnom vožnjom kroz Krbavsko polje, zaputili smo se na Majerovo vrilo, mjesto gdje na dubini od sto metara ispod zemlje izvire rijeka Gacka. Idiličan ambijent gackoga polja, svježi miris bistre rijeke, prisutnost drvenih kućica- mlinica gdje se i danas melje brašno ostavili su nas bez riječi i poklonili koji trenutak mira i odmora.

Naše posljednje odredište bio je grad Otočac i velebna župna crkva Presvetoga Trojstva. U njoj nas je dočekao domaćin vlč. Goran Antunović, župnik. Nakon srdačnog pozdrava protumačio nam je crkvu i još jednom podsjetio na zadnja stradanja hrvatskoga naroda koja su obilježila ove prostore. Župna crkva koja je u domovinskom ratu bila spaljena i gotovo srušena (osim kipa sv. Josipa), a koja sada odiše svojom obnovljenom ljepotom, podsjetnik je da iza svakoga mraka dolazi svjetlost i da nam, unatoč nevoljama, uvijek valja ići naprijed kao oni koji u nadi hodočaste ovim svijetom. Posebno nas je dojmila pobožnost prema žalosnoj Gospi koja nedaleko ove župne crkve ima svoju kapelu već gotovo 300 godina. Odlučili smo i mi redovito moliti ovu kratku pobožnost koja broji 7 Zdravomarija - spomen čin 7 žalosti Blažene Djevice. Svoj posjet Otočcu završili smo u župnoj kući gdje nas je domaćin lijepo ugostio uz ugodni razgovor i čašicu soka i rakije.

Povratak kući bio je poseban trenutak zajedništva. Uz zvukove Zlatkove harmonike koju su složno pratili naši razigrani glasovi za tren smo se vratili svojim kućama.