top of page

HODOČAŠĆE NAŠE ŽUPE U ITALIJU

TRI NEZABORAVNA DANA

Skupina vjernika iz Njivica prevođena svojim župnikom vlč. mo. Josipom Vidasom provela je tri nezaboravna dana u druženju i zajedničkom razgledavanju predjela sjeverne Italije. Posjetili su Bergamo, Milano, Veronu i Padovu.

Na put smo krenuli na blagdan sv. Luke, u petak ujutro, 18. listopada. Prvo naše odredište bilo je svetište Monte Grisa iznad Trsta gdje smo se prvo počastili predivnim pogledom na Tršćanski zaljev, a potom se u crkvi Svete Marije, Majke mira i jedinstva okrijepili Božjom riječju i euharistijskim kruhom za nastavak puta. Slijedile su male agape, piće i kolači za koje su se pobrinule dovitljive i vrijedne domaćice. U vedrom i šaljivom raspoloženju, u pjesmi i molitvi brzo smo stigli u Bergamo. Uspinjemo se u Gornji grad, u malu srednjovjekovnu  četvrt okruženu venecijanskim zidinama iz 16. stoljeća. Na prvu su nas osvojile renesansne građevine i šarmantni trgovi. Jedna od najljepših građevina je bazilika Santa Maria Maggiore. Katedrala je uz samu baziliku, s njene desne strane.

Nismo mogli odoljeti penjanju na zvonik Torre Civica, dijelom staklenim liftom, a dijelom pješice. S te najviše točke grada pogled je pucao na široko i daleko. Motivi koje smo tu uslikali svojim mobitelima svjedoče o prekrasnom krajoliku. Nakon kraćeg uživanja u kavi na glavnom gradskom trgu Piazza Vecchia, napustili smo Bergamo i nastavili put prema Milanu. U večernjim satima stigli smo u hotel u predgrađu Milana Cosmo Hotel Torri, gdje ćemo biti i slijedeće noći. Iako smo tada već bili blago umorni, udobni smještaj, ukusna hrana i ljubazno osoblje zadržali nas još neko vrijeme u razdraganu raspoloženju.

Sutradan odmoreni i okrijepljeni obilnim doručkom krenuli smo u razgledavanje Milana. Prvo smo u crkvi San Carlo slavili svetu misu, a zatim se uputili prema glasovitoj i znamenitoj milanskoj katedrali – ljepotici gotičkog stila s predivnim pročeljem i brojnim dekorativnim detaljima. Rominjala je kišica, a pred ulazom u katedralu protezao se dugačak red znatiželjnika. Neki iz naše skupine su tek kasnije u slobodno vrijeme uspjeli razgledati katedralu iznutra, dok su drugi u isto vrijeme razgledavali dvorac Castella Sforzesco, velebnu tvrđavu u kojoj se čuvaju Michelangelova i Da Vincijeva djela. Pod kišobranima smo prošetali raskošnim parkom Sempione koji okružuje monumentalni dvorac.

U poznatoj galeriji Vitorio Emanuele, u trgovačkom centru, pretežito izgrađenom u staklu, naišli smo na mnoštvo turista. Kako je to ujedno kultno mjesto gdje se rado sastaju Milanezi, možete samo zamisliti u kakvu smo „špicu“ te subote upali! Dakako, neizostavno je još bilo na programu, makar izvana pogledati glasovitu milansku opernu kuću La Scala. S noge na nogu središtem grada, uz usputni capuccino i slasni gelato vratili smo se u autobus i natrag u hotel na večeru i noćenje.

Nedjeljno ujutro posvetili smo Veroni gdje smo u pratnji lokalnog vodiča razgledali glasovitu Arenu, Casa di Giulietta, tvrđavu Castelvecchio te Piazza dei Signori, veličanstven trg posvećen piscu Božanske komedije, ocu talijanske i svjetske književnosti Danteu Alighieriju. Vrhunac nedjeljnog programa bila je sveta misa u katedrali koju smo slavili s redovitim posjetiteljima među kojima je bila i kolegica našeg župnika Andrejka Srdoč Geraci koja živi u Veroni i zajedno sa svojim suprugom Giovannijem, zborovođom i kompozitorom, surađuje s mjesnom biskupijom, ali također i s Riječkom nadbiskupijom. Naš je župnik koncelebrirao i čitao evanđelje, a pjevački zbor u pratnji orguljaša Antonia Justića otpjevao je na prikazanju pjesmu Jedan kruh, a na kraju mise Majko ljubezniva. Na početku mise rektor katedrala pozdravio nas je kao hodočasničku skupinu. Iz katedrale smo izašli ponosni i duše pune zvonkog zvuka. U blagom blagdanskom ushitu napravili smo zajedničku fotografiju pa se još kratko prošetali životopisnim ulicama grada, i još jednom bacili pogled na gordu Arenu.

Puni lijepih dojmova napustili smo Veronu i zaputili se prema Padovi u posjet svetom Antunu Padovanskom i svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću. Svratili smo prvo našem Bokelju, Hrvatu, kapucinu i velikom ispovjedniku svetom Leopoldu; dotaknuli se njegova groba, pomolili se pred njegovim neraspadnutim tijelom. Od tog svetišta pješice smo pošli u velebnu baziliku svetog Antuna Padovanskog – sveca svega svijeta, i tamo šapnuli glasovitom propovjedniku i čudotvorcu svaki svoju tajnu želju, svoju vruću molbu.

Osigurani zagovorom jednog i drugog sveca u kasnim večernjim satima vratili smo se u Njivice. Povratak je bio raspjevan i razigran. Zlatko se rasvirao na harmonici, a Miko uskakao sa sopelama. Pjesma se nadovezivala na pjesmu, kanat na kanat po domaću. Ugodno i zabavno iznenađenje večeri bila je tombola na kotačima koju je organizirao župnik. Svi smo bili sretne ruke. Svaki je dobio neku dražesnu sitnicu za sjećanje na lijepo i vrijedno trodnevlje. Ništa nas tako ne povezuje kao zajednički put i težnja k istome cilju. Crkva u malom na putu!

                                                                                   Elizabeta Crvić



    

Comments


bottom of page